SULTANOVIC NETWORK

Dusa je ta koja osjeca a ne vidi,ona prepoznaje rijeci Bozije...

07.09.2015.

USTAJTE BRACO BOSNJACI

Ustajte, braco, na noge lahke,
jer ropstvu zadnji došo je cas!
Ustajte, braco, branite pravo,
u ljutoj borbi Bosnjaku je spas!

Cujete l' zveku handžara zlatnog,
sa zvekom kako poziva nas.
Ustajte, braco, na borbu svetu,
u borbi znajte Bosnjaku je spas!

Eno nas zove jatagan ljuti,
on nam je ost'o amanet svet,
slušajmo, braco, amanet dzede,

Ustajmo, braco, branimo svoje,
ne dajmo da nas dušmanin tre!
Nek handžar zveci, nek puška jeci,
neka nam dušman od straha mre!

Teška je muka robovat, braco,
na licu ropski nositi sram.
Ustajmo, braco, na borbu svetu,
'Ustajte, vi zemaljsko roblje,
vi sužnji koje mori glad’

Ponosni i gordi Bosnjani,
da nas je jos par stotina ovakvih.
Covjek, kako to gordo zvuci!

07.09.2015.

JA SIN SAM TVOJ

U plavo Bozje prijestolje
klicu zvuci s bogomolja!
To su pjesme zemlje moje
gdje huce gore i sume polja.
Mila, sura i zestoka-
Bosna na zemlji krvavoj...
Cuvam Te kao i dva oka!
Ja sin sam tvoj,
zemljo!
Ja sin sam tvoj!
Tamo na uni-zlatno zrnce,
a na Drini-zora plava...
U Neretvi spava sunce,
niz ravnine se razliva Sava...
Krene li dusman ti na zide,
u san starih mezarova,
udarice na sehide,
sto krv ce liti za brda ova!
Mila, sura i zestoka-
Bosna na zemlji krvavoj...
Cuvam Tebe kao i dva oka!
Ja sin sam tvoj,
zemljo!
Ja sin sam tvoj!

26.01.2011.

DUSA JE TA KOJA OSJECA

Covijek je kao stabljika krhka
koju sibaju kise i nose poplave zivota
pa mu nedostaje ljubavi i zdravlja,
a nedostatak ljubavi i srce i dusu rastavlja.

Covijek srca ranjena i duse prevarene
cesto biva sam i ostavljen,
opustosen i skrsen
ko kalemi nakon oluje i mraza.

Kad covijek poklekne mora da zna,
da ima nesto sto ga podize,
to je dusa sto mu je Stvoritelj udahnuo
onoga trena kada ga ozivio u utrobi majcinoj.

A dusa ce se smirena opet
Allahu dz.s. vratiti na kraju zivota
koji covijek provede na ovome dunjaluku.

Na taj nacin Svemoguci je covijeka darovao
i dusu mu dao, a ona na sve je otporna,
na sve sto covijeka napada i tijelo i um,
a to je podlozno da se umori i da smrt dozivi.

Dusa je ta koja osjeca,a ne vidi,
ona prepoznaje rijeci Bozije,
ona ih prevodi na jezike kojima vjernici govore,
a oni koji su u snu dubokom
ona je kao budilnik,ona ih prene.

26.01.2011.

MOJ ZVORNIK GRAD

Nema u meni toliko suza ni gorcine,
koliko bih plakao za tobom,moj grade.
Ti si mi ljubav i ceznja i uvehla ruza,
sto se mirisom jos ne rasta..

I kad te laste s proljecem posjete,
znaj - da jecacu njihovim kliktajima,
za tvojim mahalama,i kraj Drine topolama.
U svaku cu, pa i u najtanju nit sjecanja,
upredati ime tvoje..

I svaki dan prosli, cjelivati u svojim mislima.
S tobom cu se buditi u moru jutarnjeg sunca,
i vracati se tebi, molitvu ti uceci nijemo.
Ko tijelo od duse, ti se rasavi od nas,moj grade..

Pa sad tamo negdje, u srcu zemlje Bosanske,
spi jedan kameni svjedok,
jedna pra-iskra ljepote.
Haman spiju sudbine nase,moj grade.

28.02.2009.

UZELI SU NAM GRAD

Uzeli su nam grad,
ali još više sebi.

Jer oni ne znaju da citaju
poruke s otpalog lišca
oni ne mogu da vide
visove snova u vodi,
oni ne znaju da ulice
imaju i staze kroz srca.

I nisu nam grad uzeli,
tek nemuštu prazninu.
Grad je otišao sa ljudima,
Sa onima koji ga vole
sad zivi u svakom od nas,
beskrajan u našoj tjeskobi.

Sada još više volimo
i ono cega nema
dok vjetar raznosi lišce
po alejama duša
i rijeke teku u vis
niz naše pruzene ruke.

27.02.2009.

JEDNA SI JEDINA

Zemljo tisucljetna,

Na vjernost ti se kunem,

Od mora do Save,

Od Drine do Une.

Jedna si jedina,

Moja domovina,

Jedna si jedina,

Bosna i Hercegovina.

Bog nek ' te sacuva,

Za pokoljenja nova,

Zemljo mojih snova,

Mojih  pradjedova.

Jedna si jedina,

Moja domovina,

Jedna si jedina,

Bosna i Hercegovina.

27.02.2009.

BOZE !

Pomoc Tvoju saputnikom narodu Bosne ucini

Ovaj svijet je kao duboko more, jer šta drugo jesu ovi pricini?

Ovaj Sejfija stalno place u Bijeljini

tako vrijeme docekasmo, ljudi postadoše nevjerni.

Dušmanin i neznalica se poštuje

Bogobojazni nevolju podnose

nemarnost svijetom odavno vlada

i bezbrižnost u željama stežalim od slâdâ:

Tako Ti casti hiljadu i jednog Tvog imena

oprosti, pomozi

Ti koji voliš praštati otvori vrata dobrote, o Plemeniti.

05.06.2008.

U ZVORNIKU....

U Zvorniku u malome gradu,

tu ti sjedi Turhanbegovicu,

a do njega pasa Fidahicu,

na Divicu sarhos Ali-pasa,

a na Drini Adil buljubasa.

Pokraj Drine zvornicka fukara,

ljuto cvili zvornicka fukara:

"Aman,aman,sarhos Ali-pasa,

ne daj pasa u Bosni nizama!"

"Ne brini se,zvornicka fukaro,

napis'o sam sitnu bujruntiju,

a na ruke sarajskom ajanu,

neka kupi mlade Sarajlije,

nek'ih salje zendjil Posavini!"

07.01.2008.

JA SAM BOSNJAK

Ja sam Bosnjak - dican junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!

Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bosnjak lava boji!...

Majka me je Bosnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za cast ove casne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;

Da joj sluzim, kosto sluzi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dusmanskih
Bojnih koplja i handzara!

Na tvoj poziv, evo s`macem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.

S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu - sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!

Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Sto se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!

Al ` sto rekoh o mejdanu?...
Ne, nikada s`hrgjom takom:
Bosnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!

A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mracno bjezi,
Izdajico roda svoga!

Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca placu zrake,
Place jasna mjesecina
I treptanje zvjezde svake,

Place svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi klice:
Izdajica, nak propane!

Sakri lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!...

07.01.2008.

OSTAJTE OVDJE....

Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije;
gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

Od svoje majke ko ce naci bolju?!
A majka vasa zemlja vam je ova;
Bacite pogled po krsu i polju,
Svuda su groblja vasih pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, sto je branit znase,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vase.

Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka place za svojijem cedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vratite se njoj u narucja sveta;
Zivite zato da mozete mrijeti
Na njemom polju gdje vas slava sreta!

Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas nece;
Bolji su svoji krsevi i goli
No cvijetna polja kud se tudjin krece.

Ovdje vam svako bratski ruku steze -
U tudjem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krse sve vas, sve vas veze:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje!... Sunce tudjeg neba
Nece vas grijat ko sto ovo grije, -
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...


Stariji postovi